četvrtak, 12. siječnja 2012.

uvod

šta reći?koju posluku porati? kome?

tako se lako izgubiti u gomili, srušiti sa valova harmonije i potonuti u dosadu ovdašnjeg života. kad život postane rutina,znamo da smo sišli s puta. jer, vjerovali ili ne, ne mora biti tako. mi imamo život koji trebamo živjeti i dok se svim silama trudimo da smo sretni, i dalje gledamo sapunice i biramo skupe parfeme, zaboravljajući na zaista bitne stvari. novac nas ne čini boljom osobom, isto kao što nas dobra ocjena ne čini pametnijom.

ja bi započela savjetima od srca
1. razmišljanje. razmišljanje je jako bitno za nas male ljude jer čovjek jest i može nešto postići samo i jedino razmišljanjem. imamo bezgranično(ili bar koliko nam to mozak dopušta) mogućnosti razmišljanja, kreiranja, izgradnje i maštanja. treba se samo malo potruditi.

2. izbacite laži iz života. laži nikad nisu donijele ništa dobro. da smo onakvi kakvi bi morali biti, nikad ne bismo ni trebali lagati. sebi ili drugima. ako želite zdravije živjeti, izbacite laži iz svog života.

3.tolerirajte ljude i životinje oko sebe. čovjek nije stvoren da živi sam. osoba koja ne poštuje bića oko sebe ne zaslužuje ni obratno.

i jedna važna stvar: ne postoje granice uma!
mislim da jedna individua može sretno živjeti ako nauči prihvatiti ove 3 činjenice iznad. ali ipak to sam samo ja. svatko treba naći stvari koje baš njega ispunjavaju, jer ipak, tajna sreće leži u nikom drugom nego u nama samima :)

Nema komentara:

Objavi komentar